U jedno selo u Katunsku nahiju počne jedne godine jednome ovnu da zuji glava.Dolazio veterinar iz Cetinja da utvrdi što je , slušao mu glavu sa domaćinom , utvrditi ne mogaše. Ovan je , po gazdinoj priči , bio najbolji u selu. Razmjer njegovih rogova bio je , parafraziram , preko dvije pede.

Nesrećni ovan tucijaše glavom o međama , i konobama seoskim , ne mogavši da istrpi zujanje i preveliku bol. Zlosrećni Ovo preskakaše međe i ulazaše u tuđa dobra , vođen svojim instiktom , te pravljaše štetu.Izvjesni Vukale predlozi domaćinu da ga zakolje , da ne bi poludio (misli se na ovnu). Devet neđelja po prijedlogu Vukalinom , pošto nagrdi babu Zarubicu Moša Milačića , ovnu presudi domaćin ne zeleći da se svadi sa komšijama. Niko od prisutnih seljana nije vjerovao svojijema ušima kad čuše da i mrtvome ovnu zuijaše glava. Rog mu prešegaše bonsekom , a iz njega izleće roj čela.

Pet kila meda su mu iz glave izvadili !